Kula Redžepagića je najstariji objekat stambeno‐odbrambene arhitekture plavsko‐gusinjskog kraja. Poslije Carske džamije, ona je najstarija zgrada u plavsko‐gusinjskom kraju. Predstavlja pravi tip feudalnog utvrđenog stana srednjeg vijeka. U tom smislu ovaj objekat predstavlja značajnu vrijednost, kao živi model jedne kategorije civilne arhitekture našeg srednjeg vijeka, čiji tragovi su kod nas, potpuno satrveni.
Kula predstavlja dragocjenu vrijednost, koja daleko prevazilazi okvire lokalnog značaja i stoga zahtijeva svu pažnju brižljive restauracije i reintegracije u svoj savremeni okvir. Sredinom prošlog vijeka, Redžepagića kula je zakonom zaštićena kao kulturno‐istorijski spomenik druge kategorije. Ko je podigao Redžepagića kulu sa sigurnošću, nije utvrđeno. Navodi se podatak da je kulu sagradio Hasan‐beg Redžepagić 1671. godine. Iako postoji predanje da potiče još iz 15. vijeka kada ju je podigao Ali Muče, potomok Ali-bega Redžepagića, radi odbrane Plava od strane Klimenata. Kula je prvobitno imala dva boja/sprta od kamenih zidova, debelih preko 1 m, sa osmatračnicama i puškarnicama i krovom od neobrađenih kamenih ploča. Kasnije, kada su se Redžep‐begovi sinovi izdijelili, kula je pripala jednom od braće Bećir‐begu, koji je dogradio treći sprat, čardak, od drvene čamove građe, koja je poticala iz šume sa obližnjeg brda Završ. Pri diobi, braća su zadržala pravo smještaja u slučaju napada, krvne osvete ili slične kritične situacije. U slučaju napada, porodice bi u prizemlje kule ubacile stoku, zabarikadirale se i s puškarnica, koje su ravnomjerno raspoređene na svim zidovima kule pucali na napadače, a s prozora i drugih otvora bacali kamenje, ključalu vodu i slično.
Na Kuli Redžepogića su se nalazila drvena vrata s rezbarijama izuzetne ljepote. Ulazna vrata su se nalazilana na sjevernoj strani kule, koja su tokom balkanskih ratova ukradena. Tada se Šaban‐beg zakleo da na ta vrata više neće ulaziti. Zato je ta vrata sazidao a otvorio nova, na južnoj strani kule. Zaštitni znak Redžepagića kule su natkriveni drveni balkoni podignuti iznad puškarnica, nazvani ćošak.
Od 1979. godine Kula Redepagića je pretvorena u muzej. Zahvaljujući Šuću Redžepagiću od 2011. Kula Redžepagića čuva vrijednu kolekciju narodnih nošnji, rukotvorina i alata.
